DHI transplantacija kose u Sarajevu: kad sam shvatio da me frizer žali, a ne šiša

Posljednji koraci prije nego vam zabiju igle u glavu

Zašto vas u klinici odjednom zanima vaš EKG

Ako mislite da ćete samo sjesti, skinuti kapu i reći “bacite mi 2800 komada na čelo”, razmislite opet. Klinika vas najprije gleda kao biološki stroj koji mora preživjeti višesatni zahvat bez komplikacija. Zato idu krvna slika, koagulacija, EKG – sve ono što inače radite kad vas šalju na ozbiljne preglede, a vi tvrdite da ste “zdravi kao dren”. Niste. I oni to znaju. Zahvat traje satima, pod anestezijom, s mikroskopskim intervencijama. Ne igraju se skalpelom po lubanji bez da provjere kako vam srce kuca.

Priprema nije birokracija, nego osiguranje da ne riknete na stolu

Ne govorimo o paranoji. Govorimo o statistici. Anestezija i dugotrajni zahvati nose rizik – mali, ali stvaran. Ako vam zgrušavanje krvi nije kako treba ili imate neotkrivenu aritmiju, stvari mogu otići po zlu. Zbog toga se priprema shvaća ozbiljno. Ako vam je tlaka previsok, odgodit će termin. Ako vam jetrene vrijednosti skaču – prvo ćete na dodatnu obradu. Klinike koje to ignoriraju nisu jeftine – nego neodgovorne. Meni je bilo drago da se netko brine o mojoj glavi i prije nego što počne kopati po njoj.

Šišanje ‘na nulu’: estetska katastrofa prije estetskog rješenja

Prestajete uzimati aspirin i počinjete izgledati kao regrut

Tjedan dana prije zahvata dobijete popis zabrana. Nema aspirina, ibuprofena, Ginkgo bilobe, vitamina E, ni čaja od đumbira. Sve što može razrijediti krv – out. Nema alkohola. Nema teretane. Ukratko, vaš lifestyle postaje dosadniji od čaja od kamilice. A onda dolazi šišanje. I to ne simbolično – brijanje do kože. Jer folikule ne vade i ne presađuju kroz frizuru. Kad sam se pogledao u ogledalo nakon šišanja, izgledao sam kao lik iz GTA Vice City u low-res modu. Ali znaš što? Bilo je oslobađajuće. Ništa više za skrivati.

Ako mislite da je brijanje najgore, niste pročitali upute

Osim što vam skidaju kosu, skidaju vam i iluziju da ćete se nakon zahvata odmah vratiti u društvo. Nećete. Prva tri dana izgledate kao poliran patlidžan s mikroranama. Dobiš jastuk u obliku aviona, sprej za ispiranje glave, antibiotsku mast i zabranu spavanja na boku. Sve to počinje s brijanjem – trenutkom kad postane jasno da ste ušli u ozbiljnu proceduru. Nema natrag. Osobno, taj trenutak mi je bio prekretnica. Kad sam obrijao glavu, cijela stvar više nije bila “ako”, nego “idemo”.

Mentalna igra: kako izbjeći živčani slom prije zahvata

Planiranje slobodnih dana je pola zdravog razuma

Ne ideš na zahvat u petak i vraćaš se na posao u ponedjeljak. Zaboravi. Trebaš barem tjedan dana tišine, izolacije, i prostora da izgledaš kao eksperiment bez da te netko pita “što ti je to na glavi?”. Ja sam si uzeo deset dana – ne jer sam razmažen, nego jer nisam želio svaki dan objašnjavati zašto izgledam kao da sam se tukao s mikserom. Pripremi Netflix, kupi jastuke, osiguraj da ne moraš nigdje. Bez toga, nećeš se oporavljati, nego paničariti.

Stres dolazi ne iz boli, nego iz nepoznatog

Zahvat ne boli. Boli ono prije: razmišljanja, pitanja, sumnje. Što ako mi ne uspije? Što ako izgledam smiješno? Što ako dobijem infekciju? Sve to moraš izbaciti van. Ne naivno, nego racionalno. Klinika ti daje plan, ti ga slijediš. Nema mjesta improvizaciji. Ja sam unaprijed znao gdje idem, tko me radi, koliko traje, što me čeka drugi, treći, sedmi dan. I znaš što? Kad sve znaš, strah se smanji. Ne nestane, ali padne na razinu na kojoj možeš disati. A to je sve što ti treba kad ti se na glavi sprema zahvat koji traje sedam sati.

Veliki dan: što se stvarno događa iza vrata ordinacije

Dolazak u kliniku ne izgleda kao ulazak u spa centar. Nema lavande ni tople glazbe. Čekaonica miriše na dezinfekciju, a medicinska sestra ima facu nekog tko je već vidio previše nervoznih frajera s previše pitanja. Prvo vam izmjere tlak. Jer panika nije dobra za igle. Onda vas fotkaju iz svih kutova, uključujući onaj pod kojim se inače nikad ne slikate – odozgo, pod brutalnim svjetlom. Tu više nema skrivanja. Sve je ogoljeno, dokumentirano i spremljeno za usporedbe.

Uvodni razgovor, ali bez filozofiranja

Nakon toga vas vodi doktor ili član tima. Nema small talka. Pitaju jeste li doručkovali, jeste li uzeli lijekove, jeste li nervozni. Sve kratko, jasno i bez suvišne empatije. Niste tu da se emocionalno izjadate. Tu ste da vas tehnički pripreme. Provjere dokumentaciju, još jednom potvrde broj graftova, područja ekstrakcije i implantacije. Sve djeluje kao logistika prije operacije, jer to i jest. Ovo nije masaža vlasišta, nego medicinski zahvat u trajanju od više sati. Profesionalno, sterilno, bez puno romantike.

Crtanje nove linije kose ili kako ne završiti kao loša Photoshop montaža

Linija kose nije umjetnost, nego geometrija

E sad dolazi ono što većina pacijenata zamišlja kao “trenutak magije”. Doktor uzima flomaster i kreće crtati po čelu. Ali to nije ni igra ni improvizacija. Gleda proporcije lica, simetriju, kut čelne kosti, gustoću iz donorske zone. Ja sam mislio da će me pitati gdje želim liniju, ali ne, on mi je objasnio gdje ona treba biti da izgleda prirodno za moje godine, oblik glave i očekivanja. I da, pokazao mi nekoliko verzija, kao da biram među arhitektonskim skicama. Estetika bez suvišnog entuzijazma.

Lokalna anestezija: igle koje ne bole, ali živciraju

Prije nego bilo što počne, dolazi lokalna anestezija. Igle su tanke, a postupak brz, ali ako očekujete meditativno iskustvo, razočarat ćete se. Osjetite ubode, ali ne bol, više pritisak. Glava postaje čudno mrtva zona, čujete zvukove, ali ne osjećate što se događa. U toj fazi već ležite na stomaku, s glavom fiksiranom, dok vam tim ljudi oko vas provjerava instrumente, rasvjetu, kutove. Sve to traje dvadesetak minuta, a kad završi, počinje prava stvar.

Dva koraka bliže novoj frizuri: kad vam presađuju vlastitu kosu

Ekstrakcija folikula: mikrorupe i monotonija

Prva faza je vađenje graftova. Ležite licem prema dolje, glava ukočeno fiksirana. Medicinski tehničar ili kirurg vadi jedan po jedan folikul s donorskog dijela, najčešće potiljak. To rade mikroiglicama ili alatima promjera manje od milimetra. Proces nije bolan, ali jest dugotrajan i dosadan. Zvuk podsjeća na lagano škljocanje. U tom trenutku prestajete razmišljati o kosi i počinjete brojati minute. Ekstrakcija može potrajati i do tri sata. Sve zavisi o broju graftova. Meni su radili skoro tri tisuće. Bio sam u tom stolcu duže nego u avionu za Lisabon.

Implantacija: mikropinceta i ozbiljna koncentracija

Nakon pauze i lagane užine (da, dobijete sendvič), počinje implantacija. Sada ležite na leđima. Lice vam je poluoteklo od ležanja, ali još funkcionirate. U ovom dijelu kirurg otvara mikroskopske kanale na prethodno označenim dijelovima vlasišta, a onda, jedan po jedan, umeće folikule. Preciznost je ključna – kut, dubina, razmak. Ako to ne rade kako treba, dobit ćete kosu koja izgleda kao loša četkica za zube. Moj tim je bio precizan, brz i sinkroniziran. Nisam osjećao bol. Osjećao sam samo to da se nešto važno događa. Ne dramatično, ali definitivno. Kad su rekli “gotovo je”, znao sam da više ništa nije isto. Ni čelo. Ni profil. Ni život.

Tjedan nakon operacije: između natečenosti i optimizma

Prvih 48 sati: život s natečenim licem i blagim kajanjem

Prvi dan nakon operacije probudiš se kao da si imao blizak susret s tovarom soli i gravitacijom. Oči natečene, čelo zategnuto, glava osjetljiva na svaku promjenu tlaka. Ništa od toga ne boli, ali izgleda jezivo. Oteklina putuje niz lice i do drugog dana sleti ravno ispod očiju. Ogledalo ne laže: izgledaš kao vlastita karikatura. Klinika ti da upute za spavanje – visoko uzglavlje, nikako na bok, hladni oblozi ako treba. Analgetici pomažu, ali više psihološki. Jer kad vidiš lice koje ne prepoznaješ, glava te zaboli i bez tableta.

Čime te ne ubiju, to ti spasi transplantat

Zvuči pretjerano, ali svaka greška u ova dva dana može poništiti trud od deset sati rada. Ne smiješ dirati glavu, ne smiješ nositi kapu, ne smiješ se znojiti, saginjati, kihati kao manijak. Moraš prskati vlasište svaka dva sata fiziološkom otopinom, nježno i uporno. Ležanje na leđima u savršenoj liniji, kao pokojnik u reklami za ortopedske madrace. I to sve da bi novih 2800 folikula imali šansu preživjeti i razviti se. Meni je bilo jasno: ovo nije estetski tretman, ovo je oporavak nakon mikrobitke.

Krastice na glavi i druge stvari koje niste zamišljali

Kad ti glava izgleda kao da si izgubio bitku s roštiljem

Treći dan dolazi ono čudno razdoblje. Koža se počinje sušiti, formiraju se krastice. Male, tamne, tvrde točke koje izgledaju kao da si zaspao licem na asfaltu. Panika je normalna. Misliš da će ostati trajno, da će se inficirati, da si nešto zeznuo. Ali ne, to je faza. Prirodna, predvidiva i ako ne diraš – bezopasna. Problem je što izgleda grozno. Ako moraš van, ljudi će gledati. Ako si doma, ti ćeš gledati. U svakom slučaju, neugodno.

Pranje kose pod režimom: nježno, redovno i bez ego-tripa

Petog dana smiješ prvi put oprati kosu. Ne tuširanjem. Ne šamponom. Dobiješ protokol: mlaka voda, pjena nanesena prstima bez trljanja, sušenje tapkanjem, kao da pereš porculansku glavu. Sve to traje barem 40 minuta ako se držiš uputa. Ja sam bio opsesivan. Nisam htio da mi ijedna dlačica ispadne jer sam bio nemaran. I s razlogom, prvi tjedan je kritičan. Ako nešto krene po zlu tu, nema popravka kasnije.

Polako natrag u život: kad smijete ponovno van među ljude?

Sunce, znoj i drugi neprijatelji rane faze

Sedmi dan počinje izgledati kao da imate kontrolu nad vlastitom glavom. Krastice otpadaju, crvenilo blijedi, natečenost splašnjava. Ali to ne znači da možete nazad u teretanu ili na tenis. Znojenje je strogo zabranjeno još barem tjedan dana. Sunce? Još gore. Ultraljubičasto svjetlo može spržiti osjetljivu kožu, poremetiti regeneraciju i ostaviti fleke. Ako baš morate van – šešir, ali širok i labav, bez pritiska. Da, izgledate kao turist iz ’98., ali to vam je sad jedina opcija.

Povratak u društvo – samo ako imate čelične živce

Možete među ljude kad ste spremni objasniti što vam se dogodilo. Ako niste, produžite izolaciju još nekoliko dana. Ja sam se prvi put pojavio među prijateljima deset dana nakon zahvata. Nitko nije rekao ništa, ali svi su gledali. Ako to ne možete izdržati, još niste spremni. Nije stvar u tome kako izgledaš, nego kako se nosiš s tim. Ako ti nije neugodno, nitko neće praviti problem. Ako ti jest, onda si bolje doma. Nije kukavičluk, nego taktika. Transplantacija je maraton, a ne trenutni “glow up”. Tko vam kaže suprotno – laže.

Prva tri mjeseca: strpljenje je precijenjena vrlina

Šok kad vam novopresađena kosa počne ispadati

Oko drugog tjedna počne se događati ono što nitko ne želi, a svi prođu. Kosa koju su vam mukotrpno presadili, počne ispadati. I to ne po par dlačica. Govorimo o opadanju koje izgleda kao loša šala. Pogledaš jastuk, vidiš tragove. Pogledaš umivaonik, još više. U glavi: alarm. U stvarnosti: potpuno normalno. Taj “šok gubitak” je faza u kojoj vlas ispada, ali korijen (folikul) ostaje. Kao da biljka odbaci stabljiku da bi kasnije opet niknula. Ružno je za vidjeti, još gore za doživjeti, ali bez toga, nema rasta.

Da je presadnica biljka, rekli bi da miruje

Folikuli ulaze u fazu mirovanja. Zovu je telogena faza. Ne događa se ništa vidljivo, što znači da mozak automatski misli da je nešto pošlo po zlu. Nije. Ovo je prirodni dio ciklusa. Tijelo prepoznaje transplantiranu jedinicu, smiruje upalu, formira novu mrežu kapilara i priprema teren za rast. Ali ništa od toga ne vidiš. Samo znaš da si platio, pretrpio i sad gledaš praznu glavu. Bizarno, ali zapravo, to je znak da sve ide kako treba. Ili, točnije: da još uvijek imaš šansu da ide kako treba.

Kad čekate kosu kao Godota: kako ne izgubiti razum u tihoj fazi

Ne događa se ništa. A zapravo se događa sve.

Mjesec dana nakon zahvata ulaziš u najgoru fazu: vizualno ništa, taktilno ništa, emocionalno sve. Tiha faza, zatišje, digitalna pauza, kako god je zvali, znači da ćeš svaki dan gledati isto lice i pitati se jesi li pogriješio. Ovo nije bolna faza, nego psihološki test. Svaki dan se budiš, nadaš, gledaš centimetar po centimetar i – ništa. Ako nisi spreman za to, slomit će te. A ako jesi, izdržat ćeš kao da si investirao u dionicu za koju znaš da još nije narasla, ali će. Samo još nije njen trenutak.

Strpljenje ovdje nije vrlina, nego oružje

Ja sam si postavio pravilo: ne gledaj kosu svaki dan. Gledaj je svaka tri tjedna. Snimi se, napravi fotografije i usporedi ih s prethodnim. Samo tako možeš zadržati razum. Jer ako ideš dan po dan, ništa se ne miče. Ako gledaš u širem okviru, vidiš promjene. I ne čitaj forume. Tamo su ili previše oduševljeni ili previše paranoični. Nitko nije realan. A ti sad moraš biti točno to – realan. Strpljenje ne znači biti pasivan. Znači znati kad ništa ne znači upravo ono što moraš pretrpjeti.

Konačno nešto raste: od prve pahuljaste dlačice do ozbiljnijeg optimizma

Prve dlačice su poput glupe nade – nježne, tanke, ali stvarne

Oko osmog tjedna, ako si imao sreće i nisi dirao, grebao ni paničario, počneš primjećivati prve nove dlačice. Sitne, tanke, svjetlije od ostatka kose. Izgledaju kao da su došle greškom. Ne staju u frizuru, ne daju volumen, ali su tu. To je tzv. “peach fuzz” – naznaka da tijelo prepoznaje transplantirane folikule kao svoje i da proces oporavka nije sabotiran. Nema euforije, ali ima signala. Ovo je trenutak kad znaš: okej, nešto se pokrenulo. Nije više teorija, sad imaš dokaz.

Tri mjeseca kasnije: još nisi lik s frizurom, ali više nisi ni ćelavi lik

Do kraja trećeg mjeseca već imaš konture. Nije to još “nova kosa”, ali vidiš zonu u kojoj se pojavljuje gustoća, vidiš kako ti se oblik čela vraća u prepoznatljivo. Prijelazi između stare i nove kose još nisu savršeni, ali prestaješ izgledati kao da si prošao kroz nesreću. To je trenutak kad ti ni najgori selfie više ne izgleda nepristojno. Kosa još nije spremna za šišanje, ali ti si spreman za izlazak bez kape. A to je psihološki veće nego što sam mislio. Jer kapa je bila štit. Sad ga više ne trebaš.

Završnica: kad se rezultati više ne mogu skrivati

Polugodišnja provjera stvarnosti: što je zapravo naraslo?

Do šestog mjeseca stvari postaju… stvarne. Ne savršene, ne završene, ali jasno vidljive. Gustoća više nije ideja, sad je tekstura pod prstima. Dlačice više nisu prozirne i usamljene. Nisu ni monumentalne, ali su stabilne, vidljive, i najvažnije – vaše. Kad ih pogladiš ujutro, imaš osjećaj da si dotaknuo vlastiti uspjeh. Svi koji kažu da transplantacija “ne mijenja ništa osim frizure” očito nikad nisu prošli kroz fazu u kojoj se zbog frizure nisi osjećao kao čovjek.

Kontrolni pregled: kad ti doktor hladno kaže da je sve super

Prvi ozbiljni pregled obično pada negdje oko šestog mjeseca. Dolaziš natrag u kliniku, sad s konkretnim rezultatima, bez natečenosti i krastica. Liječnik pregleda gustoću, kutove rasta, stanje kože, i izgovara rečenicu koju svi žele čuti: “Ide to jako dobro.” Bez fanfara, ali dovoljno da ti srce na trenutak postane lakše. Ne pitaš više “što ako ne uspije?”, nego “koliko još može napredovati?”. Taj pomak u pitanju vrijedi više od cijene zahvata. Jer sad znaš da nisi uzalud čekao, mazio se s otopinama i nosio kape kad nije bilo sunca.

Godina poslije: kako mi je nova kosa promijenila život (a ne samo profilnu sliku)

Frizura postaje odluka, a ne kompromis

S dvanaest mjeseci dolazi ono što zovu “finalni rezultat”, iako zapravo još ima prostora za fino ugađanje. Kosa je deblja, otpornija, ponaša se kao prava. Jer to i jest – prava. Možete je šišati, fenirati, nositi unazad, razbarušeno, zavezano, pušteno… Kako god želite. Prvi put nakon dugo vremena vi birate frizuru, a ne ona vas. I da, svi primijete promjenu. Neki komentiraju, neki samo gledaju, ali nitko ne može ignorirati da vam lice ima novi okvir. A vi? Vi se više ne trudite izbjegavati kamere.

Prije-poslije: isto lice, druga glava

Kad usporedite fotografije, razlika je smiješno jasna. Lice je isto, ali sve ostalo ne djeluje tako. Pogled izgleda sigurnije, profil je definiraniji, a najvažnije – osjećaj vlastite prisutnosti je pojačan. I nije to zato što vam je narasla kosa. Nego zato što vam je prestao nedostajati dio vas koji je bio napola vidljiv, napola skrivan. Transplantacija ne rješava život. Ali rješava frustraciju koja se vuče u pozadini svakog izlaska, ogledala, razgovora. I to nije mala stvar. To je tiha, ali važna pobjeda.

Održavanje nove grive: kako izbjeći povratak na staro stanje

Nova kosa traži nove navike

Ako mislite da je transplantacija kraj priče – nije. Nova kosa traži pažnju, ali ne opsesivnu. Treba vam dobar šampon (ne onaj iz supermarketa za 2.99 KM), suplementi s biotinom i cinkom, eventualno PRP tretmani svakih šest mjeseci ako želite dodatni boost. Ništa od toga nije obavezno, ali sve pomaže da rezultat ostane stabilan. Jer iako je kosa presađena, ona i dalje živi u vašem tjemenu i ima iste potrebe kao i ostatak vas. Loša prehrana, stres, manjak sna – sve to se piše po glavi.

Kako ne pretvoriti uspjeh u novu opsesiju

Najveća zamka nakon zahvata je nova vrsta paranoje: sad kad imaš kosu, bojiš se da ćeš je opet izgubiti. To je psihološka nuspojava koju nitko ne spominje. Gledaš svaku vlas koja otpadne kao potencijalnu katastrofu. Ključno je ne pretjerivati. Redovna, ali zdrava njega. Bez panike. Bez forsiranja. Transplantacija je dala temelj. Ostatak ovisi o tebi, ali ne moraš postati rob terapija. Kosa ti je vraćena, sad je na tebi da je ne izgubiš – u glavi, prije nego na tjemenu.

Što bih sam sebi rekao prije zahvata

Pouke koje nećete pročitati u reklamama klinika

Da mogu vratiti vrijeme, prvo bih si rekao: smanji očekivanja, ali ne srozaj ih. Transplantacija nije čarolija. Nećeš dobiti kosu iz mladosti, ali možeš prestati izgledati kao da si stalno u stresu. Klinike ti to neće reći. One prodaju “prirodan izgled” i “diskretne rezultate”, što najčešće znači da ćeš opet imati kosu, ali ne onu koju si imao s 19. I to je fer. Ali ako dolaziš s idejom da ćeš preko noći postati netko drugi, bolje odmah prestani čitati forume i počni pričati sa stvarnim ljudima koji su to prošli.

Nemoj brijati glavu bez da si obrijao iluzije

Zahvat je fizički izdrživ. Psihološki,  malo manje. Nema glamura. Bit će natečenosti, krastica, paranoje, frustracija. Bit će dana kad ćeš požaliti i dana kad ćeš se pogledati u ogledalo i reći: vrijedilo je. Najgore što možeš napraviti je ići u to s Instagram-filtrom u glavi. Pripremi se na proces, ne na rezultat. Transplantacija je kao renovacija stana – skidaš staro, trpiš prašinu, gubiš živce, i tek nakon mjeseci vidiš smisao. Ako to znaš unaprijed, preživjet ćeš bez drame.

Kako izbjeći klinike koje izgledaju kao garaže

Internet laže, ali papir ne

Prije nego išta dogovoriš, provjeri gdje ideš. Doslovno. Ime liječnika, njegova licenca, članstvo u udruženjima, koliko zahvata godišnje odradi, sve to mora biti dostupno. Ako klinika ne nudi ime glavnog kirurga već samo “naš tim stručnjaka” – bježi. Ako im je web stranica puna generičkih fraza i recenzija bez imena – još brže bježi. Klinike koje vrijede nemaju problem pokazati reference. One koje skrivaju podatke, skrivaju i ono što će ti napraviti na glavi.

Ne nasjedaj na pakete s uključenim smještajem i obećanjima

Kad vidiš “all-inclusive” ponudu za presađivanje kose, smještaj i razgledavanje grada, sjeti se da ne ideš na team building, ideš na medicinski zahvat. Jeftini paketi često znače kompromis u kvaliteti. Prava klinika ti neće gurati turistički letak nego ti dati detaljnu konzultaciju, precizan broj graftova i realne rokove oporavka. Sve drugo je marketing za ljude koji ne žele postavljati pitanja. A ako si došao do ovdje, znači da pitanja imaš. Zadrži ih. I koristi ih. To ti je najjače oružje protiv lošeg zahvata.

Često postavljana pitanja: DHI transplantacija kose u Sarajevu

1. Što je DHI transplantacija kose i po čemu se razlikuje od klasičnog FUE zahvata?

DHI (Direct Hair Implantation) koristi istu tehniku vađenja graftova kao FUE, ali ih odmah implantira, bez faze “parkiranja” u otopini. Time se smanjuje vrijeme izvan tijela i povećava stopa preživljavanja folikula.

2. Je li DHI metoda bolna?

Ne. Koristi se lokalna anestezija, a jedina nelagoda dolazi od uboda pri anesteziranju. Tijekom samog zahvata nema boli, samo osjećaj pritiska ili dodira.

3. Koliko traje DHI zahvat?

Ovisno o broju graftova, traje između 6 i 9 sati. Dijeli se na dvije faze: ekstrakciju i implantaciju, s kratkom pauzom između.

4. Kada mogu očekivati prve rezultate?

Prvi znakovi rasta obično se pojave između 3. i 4. mjeseca. Konačni rezultat vidi se 10 do 12 mjeseci nakon zahvata.

5. Koliko graftova se može transplantirati u jednom danu?

U DHI metodi moguće je sigurno presaditi između 2000 i 3500 graftova, ovisno o kvaliteti donorske zone i individualnoj situaciji.

6. Hoće li mi kosa opet opadati nakon transplantacije?

Presadjena kosa ne podliježe DHI osjetljivosti i obično ostaje trajno. Međutim, prirodna kosa oko transplantirane može i dalje opadati ako se ne liječi.

7. Mogu li kombinirati DHI s PRP tretmanima?

Da. PRP (plazma bogata trombocitima) se često koristi kao potpora oporavku i stimulaciji rasta nakon transplantacije.

8. Koliko dana traje oporavak nakon DHI transplantacije?

Većina pacijenata može se vratiti laganim obavezama nakon 5 do 7 dana. Krastice nestaju unutar 10 dana, a natečenost obično prestaje nakon 3–4 dana.

9. Je li DHI transplantacija u Sarajevu sigurna?

Da, ako se obavlja u licenciranoj klinici s iskusnim timom. Sarajevo ima niz renomiranih klinika koje nude DHI s visokim standardima.

10. Koja je cijena DHI transplantacije kose u Sarajevu?

Ovisno o broju graftova i klinici, cijene se kreću između 1.000 i 3.000 €. Neke klinike nude popuste ili plaćanje na rate.

11. Koja je razlika između DHI i “robo-transplantacija”?

DHI je manuelna tehnika, što omogućuje precizniju kontrolu kuta i gustoće. Roboti su brzi, ali nisu jednako fleksibilni u estetskom smislu.

12. Mogu li nositi kapu nakon zahvata?

Ne u prva 3–5 dana. Nakon toga, ako nosite laganu i prozračnu kapu koja ne dodiruje graftove, može proći.

13. Trebam li promijeniti prehranu ili stil života nakon transplantacije?

Ne radikalno. Preporučuje se zdravija prehrana, izbjegavanje alkohola i cigareta, te dodaci poput biotina i cinka ako vam ih liječnik preporuči.

14. Što ako se transplantirani folikuli ne prime?

Ako je zahvat izveden pravilno, postotak neuspjelih graftova je vrlo nizak. U rijetkim slučajevima može se raditi korekcijski zahvat.

15. Kako da izaberem pravu kliniku u Sarajevu za DHI transplantaciju?

Tražite licenciranog liječnika, konzultacije uživo, realne “prije-poslije” rezultate, i jasnu komunikaciju o tehnikama, rizicima i cijeni. Ako nešto izgleda previše dobro da bi bilo istinito – vjerojatno jest.