Silikonska revolucija: transformiracija dermatologije i kozmetike

Silikonska revolucija: transformiracija dermatologije i kozmetike

Silikoni, poznati kao siloksani, su sintetski spojevi koji uključuju siloksanske veze, odnosno ponavljajuću jedinicu –Si-O– s različitim organskim bočnim skupinama poput metila, etila, propila, fenila, fluoralkila, aminoalkila, hidroksila, merkapta, vodika i vinila vezanih za atome silicija. Imaju mogućnost stvaranja kratkih, dugih ili složenih čestica organosilikonskog oligomera i polimera.

Siloksanska veza u silikonima je izuzetno jaka i stabilna, te posjeduju netoksična, nekancerogena i hipoalergena svojstva. Silikonski spojevi postali su ključni sastojci u različitim proizvodima za njegu kože, uključujući hidratantne kreme, kreme za sunčanje, kozmetiku i šampone za kosu. Ovaj pregled fokusiran je na najnovije spoznaje o upotrebi silikona u dermatologiji. Pretraživanje literature obavljeno je koristeći ključne riječi poput “silikon” i “uloga silikona”. 

Silikoni, također poznati kao siloksani, su sintetski spojevi otkriveni 1901. godine od strane britanskog kemičara FS Kippinga. Silikon je inertni polimer dugog lanca s ponavljajućom siloksanskom vezom i organskim bočnim skupinama. Zbog svoje strukture slične ketonima Si=O, nazivaju se silikoni. Ovaj pregled usmjeren je na nove indikacije upotrebe silikona u dermatologiji, a pretraživanje je provedeno u časopisima indeksiranim na PubMed koristeći relevantne ključne riječi.

Dimetikon

Dimetikon je najčešće korišteni silikon s iznimno fleksibilnom polimernom strukturom. Prilagođavanjem duljine i molekularne težine polimera, dimetikonu se mogu dodijeliti različita fizikalna svojstva. Koristi se u kombinaciji s omekšivačima i ovlaživačima.

Silseskvioksani su poznati kao poliedarski oligosilseskvioksani (POSS) ili kavezni silikoni zbog svoje trodimenzionalne strukture. Najjednostavniji POSS s vodikom ima nisku stabilnost i topljivost u formulacijama, no dodavanjem organskih skupina postaje topljiviji i stabilniji. Silseskvioksani su ekološki prihvatljivi, reciklabilni, biokompatibilni, bez mirisa, neisparljivi i netoksični.

Dimetikon je ključan hidratantni sastojak zbog svoje sposobnosti da djeluje kao okluzivno sredstvo, omekšivač i umjetna barijera. Stvara tanak sloj na koži, ne smanjujući transepidermalni gubitak vode, i poboljšava izgled kože popunjavanjem praznina. Dimetikon je također hipoalergen, nekomedogen i bez mirisa, što ga čini idealnim za proizvode protiv akni.

Antiperspiranti sadrže aluminijev klorohidrat emulgiran u silikonima, poboljšavajući njihovu primjenu i smanjujući ljepljivost. Silikoni poput ciklopentasiloksana koriste se u antiperspirantima zbog osjećaja podmazivanja.

U kozmetici u boji, silikoni služe kao sredstva za razmazivanje pigmenata, pružajući dobru razmazivost bez masnoće i ostavljajući pigmentni film nakon isparavanja.

Za kosu, silikoni su ključni sastojci regeneratora, smanjujući trenje među vlaknima i pružajući sjaj, glatkoću i manje zapetljanja. Koriste se u širokom spektru proizvoda za njegu kose, uključujući šampone i regeneratore.

Kreme za sunčanje s silikonima manje su masne, pružajući svilenkasti osjećaj na koži i povećavajući vodootpornost formulacije. Silikonski elastomeri mogu upijati ulja i kreme za sunčanje, ostajući suhi na dodir i poboljšavajući učinkovitost zaštite od sunca.

Hidratantna sredstva za pranje i čišćenje kože

Hidratantna sredstva za pranje tijela osmišljena su kako bi tijekom i nakon procesa čišćenja na kožu nanosila sastojke koji njeguju kožu, kao što su ovlaživači. Dimetikon i silikonski polieteri dodaju se u sredstva za pranje kako bi se poboljšala kvaliteta pjene, čineći je kremastijom i stabilnijom. Sredstva za uklanjanje šminke i neispiruća sredstva za čišćenje sadrže polidimetilciklosiloksan i njegove derivate jer djeluju kao efikasna otapala za ulja i pružaju koži sjajan, svilenkast i nemastan osjećaj. Ciklometikon i silikoni male molekularne težine koriste se u proizvodima za čišćenje zbog svojih svojstava poput niske površinske napetosti i dobre sposobnosti vlaženja, omogućujući efikasno uklanjanje šminke i nečistoća.

Kreme protiv starenja

U borbi protiv znakova starenja, dermatolozi koriste razne lokalne farmakološke tretmane. Međutim, postoji potreba za proizvodima koji vizualno smanjuju bore i fine linije, pružajući koži prirodni ton. Silikonski elastomeri stvaraju na koži sloj koji raspršuje svjetlost, čime se prikrivaju sjene koje stvaraju bore, dajući efekt mekog fokusa koji vizualno poboljšava kožu.

Oblozi za rane

Silikon je idealan materijal za izradu obloga koje dolaze u direktan kontakt s ranama, promičući vlažno okruženje za zacjeljivanje bez opasnosti od maceracije. Različite vrste silikonskih zavoja koriste se u liječenju dekubitusa, opeklina, i raznih dermatoloških stanja, pružajući zaštitu i potičući zacjeljivanje rana bez bolova ili oštećenja kože pri uklanjanju.

Tretman hipertrofičnih ožiljaka i keloida

Silikonski gelovi i folije dokazano smanjuju teksturu, boju i visinu ožiljaka. Preporučuju se kao prvi izbor liječenja za hipertrofične ožiljke i keloida, djelujući kroz poboljšanu okluziju i hidrataciju ožiljnog tkiva. Silikonski tretmani štite ožiljno tkivo od bakterijske invazije i sprječavaju prekomjernu proizvodnju kolagena.

Način primjene i prednosti

Silikonski tretmani mogu se primjenjivati kao lokalni gelovi dva puta dnevno ili kao silikonske ploče nosive 12-20 sati dnevno. Lokalni silikonski gel je vodootporan, plinopropusan i jednostavan za nanošenje, čak i na osjetljivu kožu ili nepravilne površine. Novija alternativa je kombinacija silikonskog ulja s hipokloričnom kiselinom, koja pruža dodatne antimikrobne i protuupalne učinke.

Silikonski granulomi i injekcijski silikon

Iako je upotreba injekcijskog silikona odobrena samo za određene medicinske svrhe, kao što su intraokularne injekcije, njegova neodobrena upotreba za kozmetičke popravke još uvijek postoji. Liječnici bi trebali biti svjesni mogućih komplikacija nakon injekcija silikona, koje mogu uključivati formiranje silikonskih granuloma i druge neželjene reakcije.

Toksičnost silikona i utjecaj na okoliš

Rastuća upotreba silikona u brojnim industrijama izaziva pitanja o potencijalnim štetnim utjecajima ovih spojeva na okoliš. Iako su studije o sigurnosti ciklometikona pokazale da su kao kozmetički sastojci sigurni, postoji briga vezana uz nekoliko silikonskih spojeva koji nisu biorazgradivi i mogu se akumulirati u prehrambenom lancu. Unatoč tome, trenutna istraživanja nisu pružila konačne dokaze o štetnosti. Međutim, proizvodi za osobnu njegu koji sadrže silikone i koji se ispiru vodom smatraju se značajnim ekološkim rizikom. S obzirom na široku upotrebu silikona u kozmetičkim proizvodima, nužno je provoditi kontinuirana istraživanja kako bi se ocijenili potencijalni okolišni i ekološki rizici povezani s njihovom opsežnom upotrebom.

Revolucija silikonskih spojeva u kozmetici

Silikonski spojevi postali su ključni sastojci u proizvodima za njegu kože i kose u zadnjem desetljeću, zahvaljujući njihovim svojstvima poput bioinertnosti, stabilnosti, fleksibilnosti, netoksičnosti, dobre kompatibilnosti s tkivom i antiadhezivnim karakteristikama. Silikonski polimeri transformirali su brojne proizvode za njegu kože i kose, a koriste se i u specifičnim dermatološkim tretmanima za liječenje ožiljaka i poticanje zacjeljivanja rana. Uz napredak u tehnologiji i istraživanju, očekuje se da će silikoni imati još veću ulogu u terapijama kože, kroz nove formulacije i višenamjenske upotrebe. Rastuća potražnja za estetski privlačnim proizvodima vjerojatno će potaknuti razvoj novih silikonskih bazičnih proizvoda za kožu u budućnosti.

Reference
1. Maxon B, Starch M. Formuliranje proizvoda za njegu kože sa silikonima: Pristupi i strategije.Dayan N. Priručnik za formuliranje dermalnih aplikacija: Konačan praktični vodič 2. izdanje. Hoboken, NJ: Wiley; 201759-114
2. Mojsiewicz-Pieńkowska K, Jamrógiewicz M, Szymkowska K, Krenczkowska D. Izravni ljudski kontakt sa siloksanima (silikonima) – Sigurnost ili rizik, dio 1. Karakteristike siloksana

Biografija prim. Davorin Lončarić

Specijalist dermatologije i venerologije i uži specijalist dermatološke onkologije. Obrazovanje i stručno usavršavanje. 1990. diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. 1996. završio specijalizaciju iz dermatologije i venerologije. 1995. poslijediplomski studij iz dermatovenerologije. 1998. stručno usavršavanje iz dermatopatologije na Univerisitätsklinik für Dermatologie und Venerologie LKH u Grazu. 2005. stručno usavršavanje iz dermatokirurgije u Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju KBC Zagreb.. 2012. stekao naziv primarius. 2015. postao uži specijalist iz dermatološke onkologije

PODIJELI