Politička misa na Hipodromu: Kad Thompson moli, a HDZ naplaćuje

Politička misa na Hipodromu: Kad Thompson moli, a HDZ naplaćuje

Sve je bilo savršeno režirano – dronovi, baklje, krunice, emocije. Na prvu, djelovalo je kao trenutak zajedništva. Ali kad se pogleda ispod reflektora, stvari izgledaju drukčije. Nije problem koncert. Nije čak ni Thompson. Problem je što se cijeli taj spektakl na Hipodromu koristi kao kulisa za nešto puno prljavije – reciklažu stare, korumpirane političke moći pod krinkom vjere i domoljublja. Dok narod pjeva, HDZ pere ruke. Dok se moli, netko broji keš. A sve pod blagoslovom onih koji bi trebali braniti istinu, ne sistem.

U ovom članku

Zastava, križ i crni fondovi: Što se stvarno dogodilo 5. srpnja 

Kad fikcija o ‘zastrašivanju’ postane politički PR

“Mediji su tjednima širili strah.” – tako glasi jedna od ključnih tvrdnji u članku koji pokušava prikazati cijeli događaj kao navodnu pobjedu nad represijom. Ni linka, ni primjera, ni konteksta. Čista izmišljotina servirana kao opći dojam. Istina? Glavni hrvatski mediji – od Indexa do Jutarnjeg – izvještavali su korektno, neki čak i blagonaklono. Da je netko huškao, to nije bilo iz redakcija nego iz rovova ekstremne desnice, gdje se svaka kritika Thompsona tretira kao izdaja nacije. I sad se cijela laž prodaje kao općeprihvaćena istina.

Tko širi paniku?  

Zastrašivanje je dolazilo, paradoksalno, upravo od onih koji su se derali da ih se “zastrašuje”. Desni portali, anonimni Telegram kanali, lokalne “patriotske” stranice – svi su stvorili halucinaciju da će “država” ili “liberali” zabraniti koncert. I onda kad koncert prođe mirno – evo im prilike da trijumfalno zaključe: “Vidite, lagali su vas!” A nitko ništa nije ni rekao.

Ovo je PR trik star koliko i politika: izmisli problem, pa se postavi kao rješenje.

Thompson, križ i keš: Jedan pjevač, tri funkcije

Dovoljno je izvaditi jedan dokument – presudu Županijskog suda u Zagrebu u slučaju Fimi media – i sve ti postane jasno. Na stranicama 5, 275, 276, 277. i 278. stoji crno na bijelo: Thompson je od HDZ-a, točnije Ive Sanadera, primio 500.000 eura. Ukradenih. Iz državnih tvrtki. Novac je isplaćen preko marketinških kanala, bez ugovora, bez natječaja. I onda ćeš mi reći da je on izvan politike?

Taj novac je bio naš. Od svih nas. I otišao je nekome tko se u javnosti predstavlja kao moralni stup društva.

HDZ, Thompson i Crkva: Savez koji ne propovijeda Evanđelje

Ovaj trojac – HDZ, Thompson i određeni krugovi unutar Crkve – već desetljećima funkcionira kao samoposlužni aparat za ideološko pokriće. Thompson nudi glazbu, HDZ daje novac i političku zaštitu, a Crkva daje duhovni legitimitet. Ne cijela Crkva – da budemo precizni – nego dio hijerarhije koja je spremna zatvoriti oči na kriminal ako netko zapjeva “Za dom spremni” uz svetu misu.

Problem nije u vjeri. Problem je u lažima obučenim u vjeru.

A što je s vjerom? Prava vjera ne viče iz zvučnika

Molitva ili politički miting?

Na Hipodromu se, kako kažu, molilo. Dobro. Ništa loše u molitvi. Ali kad se molitva stopi s koncertom koji je politički sponzoriran, s osobom čije je ime u sudskim presudama, i s publikumom koji uzvikuje ratne parole – onda to više nije vjera. To je performans. To je korištenje Boga kao maskote.

Katolička vjera nije politička kampanja

Isus nije govorio: “Uzmi novac od korumpiranih i zapjevaj pred kamerama.” Crkva bi to trebala znati. Vjera je tiha. Diskretna. I pravedna. A ne koristan idiot jedne stranke. Kad se križ koristi za pokriće lopovluka, to nije kršćanstvo – to je svetogrđe.

Vjera u Hrvatskoj zaslužuje bolje.

Povijest jedne laži: Privatizacija kao temeljna dogma

Opljačkali su zemlju, sad nas hrane pjesmama

HDZ nije počeo krasti s Fimi medijom. To je bila samo formalna točka u knjigovodstvu. Pravi zločin dogodio se 90-ih – kad su državna poduzeća doslovno dijeljena kumovima, rodbini i partijskim poslušnicima. To je bila najveća pljačka u povijesti Hrvatske. Bez oružja. Samo s potpisima i pečatima.

I da, sve se to događalo uz blagoslove, doslovno. Bog i Hrvati, govorili su. A uzimali su cementare, banke, hotele i šume.

Lažno domoljublje kao pokriće za sve

Domoljublje u Hrvatskoj je prostituirano. Postalo je izgovor za lopovluk. “Volim Hrvatsku” često znači: “Ne pitaj me gdje sam nabavio vilu.” A glazba – osobito ona koja se reklamira kao “narodna” i “autentična” – koristi se kao anestetik. Da narod pjeva dok mu se prazni džep.

To nije patriotizam. To je socijalna hipnoza.

Pitanje za svakoga tko vjeruje

Ako si vjernik, onda znaš da su oholost, pohlepa, laž i idolopoklonstvo ozbiljne stvari. I znaš da nema veće uvrede za vjeru nego kad je koristi onaj koji istovremeno vara, krade i manipulira. Nije problem što netko pjeva domoljubne pjesme. Problem je kad se te pjesme koriste kao dimna zavjesa da se sakrije istina.

Domovina nije show program

Hrvatska nije stadion. Niti se ljubav prema zemlji mjeri decibelima. Ljubav se pokazuje poštenjem, solidarnošću, istinom. A to znači – reći glasno kad nas lažu, kad nas kradu i kad nam vjeru pretvaraju u alat za PR.

Tko to ne vidi – ne vidi problem. A tko to vidi, ali šuti – postaje dio problema.

SHARE