Opadanje kose: mogu li znanstvenici preokrenuti proces ćelavosti?

Upoznavanje Paula Kempa s problemom ćelavosti došlo je kao neugodno iznenađenje dok se šišao u dobi od 20 godina. “Sjećam se kako mi je frizerka gledajući dolje rekla ‘Bože moj, ćelavite na vrhu’.”

Kemp, sada u svojim 60-im, bio je šokiran otkrićem, ali to je također označilo početak cjeloživotnog profesionalnog interesa za znanost o gubitku kose i načine kako ga zaustaviti. Kemp je suosnivač i glavni izvršni direktor HairClonea, tvrtke koja razvija eksperimentalnu terapiju stanicama za muški obrazac ćelavosti čiji je slogan “pretvaranje gubitka kose u prošlost”.

Muški obrazac ćelavosti pogađa oko 85% muškaraca do dobi od 50 godina, a gubitak kose može biti izvor anksioznosti i niskog samopoštovanja. Postoje lijekovi koji mogu usporiti gubitak kose, transplantacije za redistribuciju kose po glavi ili strateške frizure za prikrivanje povlačenja kose i ćelavih mjesta. Ništa ne postoji za obrnuti proces, ali to bi se moglo promijeniti.

U posljednjih nekoliko godina, znanstvenici su otkrili da ćelavost potječe od gubitka specijaliziranih kožnih stanica, nazvanih dermalne papile, koje oblažu bazu folikula dlake. Te su stanice ključne za regulaciju debljine, rasta, teksture, a moguće i boje kose. No, kod nekih muškaraca te stanice postupno uništava dihidrotestosteron, hormon koji uzrokuje sazrijevanje muškog tijela tijekom puberteta.

“Imate oko 1.000 tih dermalnih papila po dlaci,” kaže Kemp. “Što više dermalnih papila, deblji je vlas kose. Kada se broj smanji na otprilike polovicu, primijetit ćete prorjeđivanje kose.”

Ćelavost implicira nedostatak kose, ali, tehnički, ćelave glave nisu bez dlaka. Kako se gube dermalne papile, folikul se skuplja, a vlas kose koji proizvodi postaje tanji i provodi duže vrijeme u mirovanju. Naposljetku, dlake postanu tako tanke i rastu tako sporo da su učinkovito nevidljive.

HairClone cilja obrnuti taj takozvani proces miniaturizacije tako što će ljudima omogućiti pohranu 100 ili više mladenačkih folikula ili folikula s dijelova glave koji još uvijek imaju kosu. Nakon što se uzmu s glave pacijenta, folikuli se stavljaju u duboko zamrzavanje na -150°C. Zatim, kad je potrebno, kosa se može odmrznuti, a dermalne papile mogu se klonirati i umnožavati u laboratoriju kako bi se osigurala gotovo neograničena zaliha.

Nada, temeljena na eksperimentima na miševima i prethodnim testovima na ljudima od strane ranije tvrtke, je da će injektiranje stanica natrag u vlasište popuniti folikule i vratiti kosi mladenačko stanje.

“Ne stvaramo nove dlake, spašavamo miniaturizirane dlake,” kaže Kemp.

Oko 200 klijenata već je pohranilo kosu, iako još nitko nije bio tretiran. Učinkovitost pristupa još nije utvrđena u kliničkom ispitivanju, ali tvrtka je u procesu uspostavljanja kontrola kvalitete koje će joj omogućiti proizvodnju stanica prema kliničkim standardima. U tom trenutku – a tvrtka se nada da će to biti unutar sljedećih 12-18 mjeseci – liječnici će ga moći ponuditi na eksperimentalnoj osnovi pacijentima za koje misle da bi mogli imati koristi.

Jedan od onih koji je pohranio svoju kosu je Tommy Smith, 65-godišnji planer, koji živi u Red Oaku, Sjeverna Karolina. Smith je počeo gubiti kosu u svojim 20-ima, moguće kao nuspojava moćnih lijekova protiv akni, uključujući visoke doze propisanog vitamina A. Imao je transplantaciju kose 1988. godine, u dobi od 30 godina, za koju kaže da je imala “izvanredne” rezultate dok nije počeo gubiti i transplantiranu i originalnu kosu 2015. Vidi kloniranje kose kao osiguranje protiv daljnjeg gubitka kose. “Koncept pohrane folikula kose za rješavanje potencijalnog dodatnog gubitka kose u budućnosti vrlo je ohrabrujući,” kaže on. “Također mislim da bi to moglo pružiti mladićima koji imaju povijest gubitka kose u obitelji priliku da se na manje bolan i kompliciran način suoče s budućim gubitkom kose.”

Smithovo iskustvo ističe dilemu s kojom se kirurzi za kosu i njihovi pacijenti suočavaju prilikom planiranja transplantacije. Jednom transplantirani, folikuli zadržavaju svoj izvorni identitet i stoga moraju biti uzeti iz sigurne zone vlasišta koja nije predodređena za ćelavost u budućnosti. Transplantacija prije stabilizacije linije kose može dovesti do efekta “otočića kose”, zahtijevajući daljnje transplantacije – i postavlja se pitanje hoće li linija kose toliko ustuknuti da neće biti dovoljno kose za pokrivanje cijele glave. “Gonite se s pokretnom metom,” kaže Kemp.

Međutim, znanstvenici vjeruju da bi bilo moguće predvidjeti konačnu liniju kose muškarca analiziranjem genetskih markera skrivenih unutar dermalnih papila, što znači da bi muškarci u budućnosti mogli donositi informiranije odluke o najprikladnijem tretmanu.

“Uvijek je postojao taj jasan uzorak muškog gubitka kose, ali nitko nije zaista objasnio zašto je to tako,” kaže dr. Claire Higgins, predavačica regeneracije tkiva na Imperial College London i znanstvena savjetnica za HairClone.

U radu objavljenom u svibnju, Higgins je opisala dokaze da se linija kose sredovječnog muškarca može pratiti do najranijih faza embrionalnog razvoja. Otprilike treći tjedan života embrija, stanice formiraju tri sloja nazvana ektoderm, mezoderm i endoderm. Većina organa u tijelu sadrži stanice koje potječu samo iz jedne od tih loza: endoderm daje unutarnje organe, mezoderm postaje mišićno i vezivno tkivo, a ektoderm postaje središnji živčani sustav. “Obično je tkivo jedne loze, ali koža je malo enigma,” kaže Higgins. “Dermis [donji sloj kože] na licu je ektoderm, a dermis na tijelu je mezoderm, ali vrh glave nije baš poznat.”

Higgins tvrdi da muški obrazac ćelavosti prati granicu između kožnih stanica koje su tijekom razvoja krenule dvama vrlo različitim putovima. To, kaže ona, moglo bi objasniti zašto su stanice samo na određenim dijelovima glave preosjetljive na dihidrotestosteron.

Kemp i kolege rade na razvoju testa, temeljenog na genskom izražaju dermalnih papila, kako bi utvrdili da li je dio vlasišta s kojeg dolaze ćelav, predodređen za ćelavost ili će uvijek zadržati kosu. “Idealno, želite moći mapirati glavu,” kaže on. “Pronalazimo genetske razlike između dlaka i nalazimo se u preliminarnim fazama toga.”

Kemp kaže da je nakon godina života s gubitkom kose zadovoljan svojim izgledom – i liječenje nije za svakoga. “U ovoj fazi, navikao sam izgledati ovako,” kaže on. “Ali kada sam imao 20 godina, da su rekli, postoji nešto što možemo učiniti po tom pitanju, učinio bih to. Naši ciljevi su mlađi ljudi.”