Facelift: Moje osobno iskustvo s estetskim zahvatom zatezanja lica u Beogradu

Jutro je. Stojim pred zrcalom, a zrcalo, nepristojno kao i uvijek, vraća sliku koju pokušavam ignorirati već neko vrijeme. “Pa dobro, jesmo li to mi ili mapa za planinarenje?” promrmljam sama sebi, promatrajući konture koje vrijeme iscrtava na mom licu. U tom trenutku, razmišljanje o faceliftu više nije bilo puko maštanje; postalo je misija. Misija “Pomlađivanje” nije bila pokrenuta iz želje za vječnom mladošću, već iz želje da se u ogledalu vidim onakvom kakvu se osjećam iznutra – vitalnom i živahnom.

Istraživanje opcija

Večer je. Ja, vino, i moj vjerni suputnik – laptop, otvaramo vrata u svijet estetske kirurgije. “Facelift opcije” postaje moj novi omiljeni Google upit. Prolazim kroz slike, forumaške dnevnike, članke punih medicinskih termina koji zvuče kao da su ispali iz znanstveno-fantastičnog romana. “Ako ikad odem na kviz, znam svoju specijalnost”, šalim se sama sa sobom, dok zumiram još jednu fotografiju “prije i poslije”.

Naletim na forum gdje ljudi dijele osobna iskustva. Postoji cijela zajednica ljudi, svatko s vlastitom pričom, a ja se osjećam kao novak u najinteresantnijem klubu na svijetu. Jedan korisnik, “FaceliftFenix”, opisuje svoje iskustvo s toliko dramatičnih okreta da pomislim kako bi njegova priča mogla poslužiti kao osnova za novu Netflixovu seriju. Drugi, “BoreNestaju”, nudi praktične savjete o oporavku nakon zahvata koji su toliko korisni da ih odmah zapisujem u svoju bilježnicu.

Noću, dok čitam, smijem se, tugujem i čudim zajedno s ovim strancima. Na momente se osjećam preplavljeno informacijama, a onda iznenada, naletim na komentar koji mi bude kao svjetionik u moru mogućnosti. Neko je spomenuo dr. Mariju Balković i kako je njezina stručnost promijenila njihov život. “Hmm, zanimljivo,” promrmljam, otvarajući novi tab kako bih istražila više o njoj. U tom trenutku, još nisam znala da će to biti prekretnica u mom istraživanju.

Dok sam tonula sve dublje u svijet estetske kirurgije, postajalo je jasno da ovaj put nije samo o promjeni izgleda, već i o putovanju prema većem samopouzdanju i zadovoljstvu. Svaka priča koju sam čitala bila je podsjetnik na to koliko smo svi različiti, ali i koliko su naše želje za promjenom slične. Pomislim na sebe, s čašom vina u ruci, kako se smijem na šale sa foruma, i osjetim da sam već dio te zajednice. “Ovo je više od facelifta”, šapnem, zatvarajući laptop. “Ovo je avantura.”

Zašto Beograd, pitate? Pa, nije da sam bacio dart na kartu Europe, iako bi to bila priča za pamćenje. Ne, odluka je pala na Beograd zbog dr. Marije Balković, žene koja djeluje kao da može vratiti vrijeme unatrag – a sve to bez vremeplova. Pregledavši njezin rad, osjetila sam da je ona kirurg za mene. “Dobro, Beograde, spremi se, stižem!” uzviknula sam, već zamišljajući svoj povratak iz Srbije sa svježim licem i još svježijim pričama.

Priprema za putovanje

Pripreme za put su bile kombinacija logističke noćne more i uzbuđenja pred novu avanturu. Kako pakirati za operaciju lica? “Što ako tamo padne snijeg?” pitam se dok u kofer ubacujem još jedan par sandala. Razgovor sa samom sobom postaje sve intenzivniji kako se putovanje bliži. “Ne zaboravi zubnu pastu. Imaš li dovoljno čarapa? A što ako te tamo kidnapiraju vanzemaljci?” – moja unutarnja monologija postaje sve bizarnija.

Dolazim u Beograd, osjećajući se poput glumice u filmu, samo što mi je crveni tepih zapravo bio prolazak kroz sigurnosnu kontrolu aerodroma. Beograd me dočekuje svojom užurbanom energijom, a ja, s koferom punim nada, strahova i sandala, zaputih se prema klinici. Prilikom dolaska, sestra me dočekuje s osmijehom. “Jeste li spremni za svoju avanturu?” pita, a ja, između uzbuđenja i nervoze, samo kimam glavom, spremna da započnem svoje putovanje preobrazbe.

Estetska kirurgija

Lice moderne ovisnosti: Estetska kirurgija kao novi trend

Saznaj više

Estetska kirurgija

Mikro dermalni fileri: Nova era suptilne estetike

Saznaj više

Estetska kirurgija

Biološki razgradivi dermalni fileri: Budućnost održive ljepote

Saznaj više

Prvi susret s dr. Marijom Balković

Kao prizor iz filma gdje glavni lik upoznaje mudrog mentora, tako je započeo moj prvi susret s dr. Marijom Balković. Dok sam sjedila u čekaonici, čitajući časopise starije od moje odluke za facelift, u prostoriju je ušla osoba koja je odmah promijenila atmosferu – dr. Balković. Njezin pristup bio je kombinacija profesionalnosti i topline, koja me odmah učinila sigurnom. “Dakle, spremni ste za svoj makeover?” rekla je s osmijehom koji je odavao da je ovo rutina za nju, ali avantura za mene.

Konsultacije s dr. Marijom Balković bile su kao ulazak u novi svijet, svijet gdje je moguće preobraziti vlastiti odraz u zrcalu. Sjedila sam u prostranoj sobi s velikim prozorima koji su puštali sunčevu svjetlost da pleše po zidovima. Doktorica je sjedila preko puta mene, s fasciklima i tabletom na stolu, spremna da mi otvori vrata svoje radionice čuda.

Počeli smo s temeljitim razgovorom o mojim željama i očekivanjima. Dr. Balković slušala je pažljivo, povremeno klimajući glavom i postavljajući pitanja koja su produbljivala razumijevanje mojih motivacija. “Zašto baš sada?” “Što vas najviše muči kada se pogledate u zrcalo?” Njene su me upite poticale da razmišljam dublje o svojim razlozima, dok je ona crtala skice mog lica, označavajući ključna područja na kojima bi se radilo.

Nakon razgovora, prešli smo na fizički pregled. Doktorica je pažljivo pregledavala strukturu mog lica, povremeno nešto zabilježivši ili napravivši kratku skicu. Objasnila mi je kako se oblik lica mijenja s godinama i kako različite tehnike facelifta mogu adresirati te promjene. Bilo je to kao da gledam u ogledalo, ali s nekim tko može vidjeti kroz površinu i razumjeti tajne skrivene ispod.

Sljedeći korak bio je detaljan plan zahvata. Dr. Balković iznijela je svoj plan, korak po korak, koristeći modele i slike da bi objasnila svaki segment postupka. “Prvo ćemo…” počela je, pažljivo objašnjavajući proces zatezanja kože, rekonfiguraciju mišića, i kako se rješavaju viškovi tkiva. Za svaki korak imala je vizualni prikaz, bilo to kroz ilustracije ili fotografije prijašnjih pacijenata, naravno, čuvajući njihovu anonimnost. To je bio korak ka razumijevanju stvarnih mogućnosti, granica, i čuda moderne estetske kirurgije.

Naposljetku, razgovarali smo o pripremama za sam zahvat. Prehrana, prestanak pušenja, vitamini, sve što bi moglo pomoći u procesu oporavka. Dobila sam popis stvari koje trebam obaviti, od krvnih pretraga do preporuka za hranu i aktivnosti u danima koji prethode operaciji. “Svaki detalj je važan,” naglasila je doktorica, dajući mi osjećaj sigurnosti u to da sam u dobrim rukama.

Ova faza pripreme bila je poput polaganog uspinjanja na vrh planine. Svaki korak bio je važan, svaka informacija dragocjena. Dok sam izlazila iz klinike, osjećala sam se kao da nosim mapu blaga, mapu koja vodi do novog ja.

Dan zahvata

Dan D započeo je s mješavinom iščekivanja i trepetanja, kao kad stojiš na rubu skakaonice, spremna za skok u nepoznato. Jutro je bilo tiho, gotovo svečano, dok sam se pripremala, oblačeći udobnu odjeću koja je više nalikovala na outfit za veliki odmor nego za estetsku operaciju. Moje misli plesale su tango s nervozom i uzbuđenjem, u ritmu koji je teško pratiti.

Stigavši u kliniku, dočekana sam osmijesima osoblja koji su djelovali kao svjetionici kroz maglu moje nervoze. Registracija i posljednje provjere protekle su glatko, gotovo rutinski, ali s pažnjom koja umiruje. “Sve će biti u redu,” osoblje mi je ponavljalo, a ja sam im povjerovala, čvrsto držeći svoj ‘putovnicu’ za novo ja.

Vrijeme je bilo za susret s anesteziologom, susret koji je, unatoč svojoj formalnosti, imao čudan osjećaj intimnosti. Razgovarali smo o vrsti anestezije, o tome što mogu očekivati kad se probudim. Njegove riječi bile su jasne i umirujuće, a instrukcije precizne. “Samo ćete zaspati i probuditi se s onim što ste željeli,” rekao je, a ja sam se nadala da je u pravu.

Zatim, hod do operacijske sale. Hodnik mi se učinio duži nego inače, svaki korak odjekivao je poput bubnja koji odbrojava do velikog trenutka. Ulazak u operacijsku salu bio je kao prelazak iz jednog svijeta u drugi. Svjetla su bila jarka, zrak ispunjen mirisom antiseptika, a uređaji su zujali u pozadini, svaki sa svojom svrhom.

Smještena na operacijski stol, osjećala sam se kao glavni lik u nekom znanstveno-fantastičnom filmu, okružena tehnologijom i timom stručnjaka spremnih na transformaciju. Dr. Balković je bila tu, njen prisutni osmijeh bio je posljednje što sam vidjela prije nego što me anestezija odvela u svijet snova.

Probuditi se nakon zahvata bilo je poput povratka s dugog putovanja. Osjećaji su se polako vraćali, svijest o okolini se produbljivala, a realnost se vratila u fokus. Prvi trenuci svijesti bili su obavijeni maglom, a zvukovi i glasovi osoblja odjekivali su kao da dolaze izdaleka. Bio je to čudan osjećaj pomiješan s olakšanjem, znatiželjom i, naravno, malo zbunjenosti.

Prvi pogled na sebe, iako zamućen zavojima i oteklinama, bio je kao pogled na mapu nepoznatog teritorija. Bio je to početak novog putovanja, putovanja oporavka i otkrivanja. Dok sam ležala tamo, slušajući osoblje kako mi daje upute za oporavak, osjetila sam snažnu zahvalnost prema timu koji je bio uz mene, vodeći me kroz ovu avanturu transformacije.

Oporavak u Beogradu

Oporavak nije bio samo fizikalija, bio je to i emocionalni maraton. Svaki dan u Beogradu donosio je nove izazove, ali i nove pobjede. Od prvih koraka van klinike, kad sam osjetila svježi zrak i pogledala grad drugim očima, do trenutaka kad sam, s modricama i oteklinama, otkrivala male kafiće i trgovine. Osoblje klinike bilo je moja podrška, uvijek spremni s riječju ohrabrenja ili savjetom. “Samo polako, svaki dan je korak bliže”, govorili su, a ja sam svaki dan osjećala kako mi se samopouzdanje vraća.

Moje istraživanje Beograda bilo je polako, s pauzama za odmor i divljenje. Uz mapu u jednoj i kremu za modrice u drugoj ruci, koračala sam ulicama, osjećajući se poput turista s posebnom misijom. Svaka šetnja bila je prilika za nova otkrića, od impresivnih građevina do malih, skrivenih dragulja grada. Jednog dana, sjećam se kako sam u parku upala u razgovor s lokalnim umjetnikom. “Zašto imaš te naočale i šešir?” upitao je, gledajući moje pokušaje da sakrijem otekline. “Ma, mala avantura zvana facelift,” odgovorila sam s osmijehom. Razgovor koji je uslijedio bio je jedan od onih nezaboravnih, gdje se smijeh miješao s filozofiranjem o ljepoti i promjeni.

Svaki dan u Beogradu bio je korak bliže mom novom ja, a grad i njegovi stanovnici bili su savršeni suputnici na tom putovanju.

Povratak u Zagreb

Dan povratka u Zagreb bio je ispunjen leptirićima u stomaku, kao da idem na prvi spoj. S jedne strane, uzbuđenje što ću ponovno zagrliti svoje najdraže, s druge, lagana nervoza kako će prihvatiti “novu” mene. Jutro je započelo pakiranjem kofera, gdje sam se u jednom trenu našla kako stajem pred zrcalom, promatrajući svoj odraz. “Zdravo, tko si ti?” šalila sam se sama sa sobom, osjećajući mješavinu zadovoljstva i znatiželje za nadolazećim reakcijama.

Dolazak na zagrebački aerodrom bio je kao scena iz filma. Hodajući kroz terminal, srce mi je lupalo brže nego inače, osjećaji su mi bili na vrhuncu. “Ovo je to,” pomislila sam, korak bliže ponovnom susretu s mojim svijetom.

Prvi susret bio je s mojom sestrom koja me čekala s natpisom “Dobrodošla kući, 2.0 verzija!” Njen široki osmijeh i otvorene ruke bile su sve što mi je trebalo. Njezin prvi komentar bio je, “Wow, izgledaš… izgledaš sjajno!” Njezina iskrena reakcija bila je prva potvrda da je moja odluka bila ispravna.

Vožnja do doma bila je ispunjena našim pričama. Sestra je bila znatiželjna o svakom detalju, od prvog susreta s dr. Balković do trenutka buđenja nakon operacije. Njeno oduševljenje i podrška bili su mi vjetar u leđa, podsjetnik na to zašto sam krenula na ovu avanturu.

Domaći prag donio je mješavinu emocija. Majka me čvrsto zagrlila, a otac je promatrao s blagim osmijehom, kao da procjenjuje umjetničko djelo. “Izgledaš odmorno,” komentirao je otac, što je bio njegov način da kaže da primjećuje promjenu, ali mu treba vremena da se prilagodi.

Tijekom večeri obitelj je bila okupljena, slušajući moje priče i doživljaje, dijeleći smijeh i povremeno iznenađenje. Razgovor nije bio samo o promjeni mog izgleda, već i o iskustvu koje sam prošla, o hrabrosti i odlučnosti koju su vidjeli u meni.

Taj prvi dan povratka bio je slatko-gorki miks novog početka i ponovnog upoznavanja s poznatim. Dok sam legla u krevet, osjećala sam duboku zahvalnost za podršku i ljubav svoje obitelji, znajući da je moja avantura, zapravo, tek počela.

Prilagodba na novi izgled bila je poput učenja plesa koji samo ti znaš. Svako jutro, gledajući se u zrcalo, otkrivala sam nove nijanse svog odraza. Prve dane, činilo se gotovo nestvarno – “Tko je ova osoba?” pitala bih se, a zatim bih se nasmijala, sjećajući se cijelog putovanja. Promjene nisu bile samo u tome kako sam izgledala, već i u tome kako sam se osjećala – svježije, življe, više ja.

Reakcije okoline

Prvi tjedni nakon povratka u Zagreb bili su poput otvaranja izložbe umjetnosti gdje je svako imao pravo glasa – neki su komentari bili oduševljenje, neki suptilno znatiželjni, a bilo je i onih koji su zračili blagom dozom skepse.

Prvo, susreti s prijateljima. Kava s najbližima pretvorila se u malu konferenciju ispovijedi i otkrića. Njihova prva reakcija bila je često pauza – taj trenutak tišine prije oluje komentara. “Jesi to ti? Pa izgledaš fantastično!” bilo je uobičajeno, praćeno pomnim pregledom mojih novih kontura. Smijeh i zagrljaji brzo su razbili početnu zatečenost, a razgovori su skliznuli u uobičajene teme, s povremenim povratkom na moj ‘novi izgled’. Bilo je to poput ponovnog upoznavanja, gdje stara prijateljstva dobivaju novi sjaj.

Na poslu, reakcije su bile mješavina profesionalnog taktiziranja i ljudske znatiželje. Kolege su bile suzdržane, s komentarima poput “Nekako si drugačija… osvježena?” Činilo se da postoji nevidljiva linija između onoga što se smatralo prihvatljivim komentirati i moje privatne odluke. Ipak, između redaka emailova i pauza za kavu, primijetila sam blagi val podrške i poneku iskrenu pohvalu.

Prošetati gradom bilo je kao hodanje kroz nevidljivi test javnog mnijenja. Pogledi prolaznika, nekad znatiželjni, nekad ravnodušni, bili su podsjetnik da se promjena dogodila ne samo unutar mene, već i u očima onih oko mene. U tim šetnjama, naučila sam nositi svoj novi izgled s gracioznim samopouzdanjem, čak i kad su pogledi bili duži nego što sam očekivala.

Obiteljska okupljanja bila su teren gdje su se svi osjećali pozvanima dati svoje mišljenje. “Pa ti si se totalno preporodila!” bio je komentar tetke koja nikad nije znala za filter. Dok su neki članovi obitelji bili otvoreni u svojim pohvalama, drugi su svoje mišljenje dijelili kroz šaljive opaske, pokazujući da, iako je promjena vidljiva, esencija tko sam ostaje nepromijenjena.

Kroz sve te interakcije, postalo je jasno da su reakcije okoline bile poput zrcala koje reflektira širok spektar ljudskih osjećaja – od radosti i podrške do neizbježne ljudske sklonosti prema sudu. Svaka od tih reakcija pomogla mi je da gradim svoj unutarnji kompas, učeći kako navigirati svojim novim ja u svijetu koji je istovremeno poznat i nov

Samopouzdanje i samoprihvaćanje

Facelift je bio više od promjene izgleda; bio je to put prema dubljem samopouzdanju i samoprihvaćanju. Osjećala sam se kao da sam obnovila ne samo svoje lice, već i svoju unutarnju snagu. Naučila sam cijeniti sebe na način koji prije nisam znala da je moguć. Moje samopouzdanje nije više osciliralo na temelju dobrih ili loših dana; postalo je stabilno, utemeljeno na novootkrivenom samoprihvaćanju.

Za one koji razmišljaju o faceliftu, evo mojih savjeta: prvo, istražite i odaberite pravog stručnjaka. Ova odluka mijenja život, i važno je da vam ruke koje oblikuju vašu budućnost budu vješte i iskusne. Drugo, budite spremni na emocionalni valjak – uzbuđenje, strah, sumnja, i konačno, oduševljenje, svi su dio procesa. Treće, zapamtite da je vaša vrijednost neovisna o vašem izgledu. Facelift može obnoviti vaše lice, ali prava ljepota dolazi iznutra. I na kraju, uživajte u svojoj avanturi preobrazbe – to je putovanje koje je jednako važno kao i destinacija.