Botox i kultura podešavanja: Utjecaj na samopoštovanje

S jedne strane, služe da pokažu što je moguće postići kozmetičkim zahvatima i da oni koji su u središtu pozornosti nisu svi rođeni ‘savršeni’. S druge strane, učvršćuje ideal ljepote predstavljajući rezultat nakon podešavanja kao značajno poboljšanje – i ono koje je lako dostupno svima koji si to mogu priuštiti. Bez obzira na to je li takve preobrazbe netko tko ima sljedbenike debitirao kao ‘novi izgled’ ili su pridonijele postupnom ‘sjaju’ nekoga poznatog, to je dio istog kulturnog trenda. I je li trend dobar razlog za traženje podešavanja?

Homogenizirani izgled ljepote

Zdravstvena psihologinja Joanna Konstantopoulou smatra da kultura prilagođavanja može izravno utjecati na to kako razmišljamo, kao i na to kako izgledamo. Ona kaže da “može postojati mentalitet krda iznad fizičkog izgleda” pri čemu je postavljen određeni standard, a mi smo natjerani da osjećamo da bismo tome trebali težiti. “To vjerojatno vodi do homogeniziranog izgleda ljepote, s punijim usnama, oblikovanim obrazima, zaglađenom kožom i oblinama na ‘pravim’ mjestima”.

Dr. Alia Ahmed , dermatolog konzultant specijaliziran za psihodermatologiju, slaže se. “Gledanje ljudi sa ‘savršenim’ licima putem raznih medija stvara očekivanje o tome kako bi ljudi ‘trebali’ izgledati i može stvoriti nezdrave usporedbe. Ovaj nerealni prikaz može negativno utjecati na samopouzdanje, samopoštovanje i sliku o tijelu.”
Uz složene predodžbe da su određene osobine nepoželjne – na primjer nos koji nije ravan ili usne koje su tanke – dr. Ahmed smatra da život u kulturi u kojoj su nedostaci tako vidljivi ilako dostupan također doprinosi tjeskobi oko starenja, nečemu što je već ukorijenjeno u našem društvu. “To stvara kulturu koja se čini neprihvatljivom za prirodne promjene u izgledu koje dolaze s godinama. Ljudi koji to promatraju mogu početi osjećati nezadovoljstvo izgledom i razviti nezdrave fiksacije na određeni način izgleda.” Osim toga, tu je i psihološki učinak uključene privilegije. “Promjene mogu biti skupe, a znajući to, neki će se ljudi osjećati nepovoljno i malodušno jer si ne mogu priuštiti ili imati pristup istim resursima kao drugi. To produbljuje socioekonomske podjele,” smatra dr. Ahmed. A oni koji traže jeftine opcije u opasnosti su od rada ispod standarda koji može biti u najboljem slučaju razočaravajući, a u najgorem opasnom.

“U konačnici nije dobro za samopouzdanje da bilo tko osjeća da bi trebao prilagoditi svoj izgled kako bi se uklopio u društvene standarde privlačnosti”, dodaje ona.

Kada su podešavanja dobra za vaše samopoštovanje, a kada su loša?
Iako se Konstantopoulou slaže s dr. Eshoom u tome da će “mnogi ljudi steći samopouzdanje podvrgavanjem promjenama”, ona smatra da “također mogu postojati negativni popratni učinci”.

“Neki mogu otkriti da čim se jedna nesavršenost ‘popravi’, prelaze na brigu o drugoj, što može dovesti do efekta grudve snijega od daljnjih postupaka kojemu se ne nazire kraj”, dodaje ona. Jasno je da za pogođene ovo može postati emocionalni i financijski teret. “Također postoji činjenica da takvi tretmani mogu biti poput lijepljenja flastera na dublji problem, možda način izbjegavanja suočavanja s psihološkim problemom.”

Dr. Ahmed kaže da su studije koje su se bavile samopouzdanjem kod ljudi koji su bili podvrgnuti kozmetičkim zahvatima lica doista izvijestile o poboljšanju samopouzdanja, ali dodaje “malo je dokaza koji bi govorili koliko dugo to traje”. Zadovoljstvo pacijenata takvim postupcima također ovisi o nekoliko čimbenika, objašnjava ona, “uključujući očekivani ishod i koliko dugo traje, prethodne postupke, psihijatrijsku povijest i mentalno stanje”.

Razmislite o tome ovako: “’Dobra’ strana zahvata je ta što može dovesti do pozitivnih psiholoških ishoda (kao što je poboljšana slika o tijelu, samopoštovanje i samopouzdanje). ‘Loši’ učinci su da dobar osjećaj stvara ovisnost ili ne traje dovoljno dugo, te se često traže nepotrebni ponavljani postupci ili postupak ne ‘rješava’ problem, što dovodi do nezadovoljstva i lošeg raspoloženja.” Iako ne obeshrabruje ljude od kozmetičkih zahvata, “uvijek ih pitam zašto ih žele i, što je još važnije, da razmislim kako misle da će se zbog fizičke promjene emocionalno bolje osjećati”.

To ne znači da postoji nešto loše u tome da se uopće brinete o izgledu. “Svatko ima problema sa slikom tijela, u većoj ili manjoj mjeri”, potvrđuje Konstantopoulou. “Na donjem kraju klizne ljestvice, netko bi mogao biti nesretan, ali spreman živjeti sa svime što vidi kao nesavršenost. S druge strane, netko može patiti od dijagnosticiranog tjelesnog dismorfnog poremećaja (BDD), mentalnog zdravstvenog stanja koje dovodi do toga da osoba postane opsjednuta određenim dijelom svog izgleda.”

Kada fiksacije s vlastitim izgledom počnu preuzimati život pojedinca, postoji ozbiljan problem – i tada se kozmetički zahvati strogo ne preporučuju. “BDD zahtijeva odgovarajuću procjenu i upravljanje od strane stručnjaka kao što su psihijatri i psihodermatolozi”, kaže dr. Ahmed. 

Osim BDD-a, stručnjaci primjećuju da drugi problemi mentalnog zdravlja mogu utjecati na motivaciju za traženje estetskih zahvata – a kada je to slučaj, makeover vjerojatno neće pomoći. “Razlozi koji stoje iza nezdravih fiksacija obično su dublji od fizičkog problema,” kaže dr. Ahmed – a ne samo činjenica da ste pregledavali previše hollywoodskih kirurških računa na Instagramu. “Istraživanje emocionalne boli vezane uz ta ponašanja sastavni je dio moje psihodermatološke prakse.”

Znajte da je uočavanje ‘problema’ s našim izgledom također normalno, naučeno ponašanje. Očigledno, mi ljudi smo inherentno negativni i često smo skloni usredotočiti se na loše umjesto na dobro. To je nešto na čemu mi dermatolog konzultant dr. Sam Bunting kaže da radi u svojoj ordinaciji: „Želja za ‘popravljanjem’ različitih aspekata izgleda vrlo je uobičajen način razmišljanja i pokušavam nježno poučiti svoje pacijente. Tako je lako juriti za onim što nije u redu, umjesto da pozitivno razmišljamo o sebi, zbog negativne predrasude našeg mozga.”

Međutim, ako sumnjate da imate stvarnih problema sa samopouzdanjem, važno je da ih riješite prije nego što ih pokušate riješiti u kozmetičkoj klinici. Konstantopoulou smatra da “ako patite od niskog samopoštovanja, nikakav kozmetički rad neće riješiti temeljne probleme koji vas sprječavaju da prihvatite sebe i pronađete samopouzdanje da budete pojedinac.” Kao što dr. Ahmed kaže: “‘Savršeno’ lice ne znači ‘savršen’ um”. Za one koji imaju problema s mentalnim zdravljem koji se tiču ​​njihovog izgleda, Konstantopoulou preporučuje detaljnije istraživanje uzroka s registriranim psihologom. Na taj način, “možda će moći pronaći alternativne puteve za kozmetičke tretmane i riješiti sve psihološke probleme koji uzrokuju nisko samopouzdanje”.

Zdravi odnosi s iglom

Za većinu nas, Varga je optimistična da ćemo nastaviti sudjelovati u promjenama jednostavno “kako bismo izgledali zdravije i vitalnije, a ne nadograđeno i ‘isto'”, što bi mogao biti trend koji će uskoro proći. Njezino predviđanje sugerira da “individualnost i samoizražavanje će biti glavni pokretači kozmetičkih zahvata,” umjesto naše zabrinutosti da ne izgledamo kao slavna osoba ili influencer koji dijeli naše godine ili karakteristike.

Čini se da su dva elementa ključna za postizanje zdravog odnosa s iglom: sposobnost pacijenta da vidi izvan usporedbe s drugima i sposobnost praktičara da gleda više od kože.

Vodeći certificirani plastični kirurg NYC dr. Darren Smithkaže da je pri razmatranju popularnog postupka ključno da se ljudi zapitaju igraju li društveni trendovi ulogu u njihovom interesu. “Kada se provode iz pravih razloga,” – koje on navodi kao “osobnu radost, a ne kao odgovor na vanjske pritiske” – postupci mogu biti “vrlo osobno osnažujući i način da se ostvari vlastiti identitet”. Želio bi vidjeti zadano shvaćanje kozmetičkih zahvata kao načina ‘održavanja koraka s Jonesovim’ preoblikovan u tom svjetlu. “Postoje golemi pritisci, posebno na žene, da izgledaju na određeni način iz osobnih ili profesionalnih razloga, a plastična kirurgija može se smatrati kao mogućnost za to,” – kao i promjene, iako na manje trajnoj razini. Smatra da će odgovorni kirurzi i praktičari, naprotiv, “raditi s pacijentima kako bi se osjećali dobro u sebi onakvima kakvi jesu,

To je nešto što dr. Esho ponavlja u svojoj estetskoj praksi. Često odbija liječiti pacijente zbog pitanja o njihovim motivima. “Zapravo su sve želje – a ne potrebe”, kaže on, “tako da se uvijek moramo pobrinuti da odluka bude etička i razumna”. Ali ključ nije samo reći ‘ne’, “već savjetovati pacijenta zašto je to ‘ne'”. Također smatra da se radi o “osiguranju da je izbor samo za pojedinca, a ne zbog utjecaja društvenih medija ili drugih ljudi”. I zatim, “trebalo bi se raditi o izvlačenju najboljeg iz vas – a ne o brisanju onoga što jeste”.

Dr Bunting se slaže. “Volim zagovarati ono što je lijepo kod pojedinca i pomoći im da to vide, umjesto da namećem neki vanjski predložak onoga što se smatra privlačnim”, kaže ona. “Za mene je to prava privilegija onoga što radim.”

Dr. Ahmed kaže svojim pacijentima: “Vaša koža putuje s vama, pokazat će znakove promjene i to nije nešto čega se treba sramiti, već slaviti.” Odabir poštovanja prema vašoj ljepoti trebao bi biti individualan kao i vi sami.